U čast i slavu 212. godišnjice Prvog srpskog ustanka, podignutog na Sretenje 1804. godine, pisci okupljeni u Udruženju književnika Crne Gore i književne tribine „Riječ” svojim stihovima i odlomcima iz svojih poema i pjesama prisjetili su se jednog od najznačajnijih momenata u istoriji srpskog naroda. Pomen u stihovima pod nazivom „Viš’ Srbije po nebu vedrome” preksinoć u Duhovnom centru „Simeon Mirotočivi” održali su Perivoje Popović, Milan Rajović, Milenko Blečić, Rajko Vuković, Ljubisav Bjelić, Draško Vulević, Bećir Vuković, Milica Kralj, Todor Živaljević, Veselin Rakčević, Vesna Mandrapa i Vukić Garo Brajković.
Poslije pet vjekova Karađorđe je ovaplotio ideju slobode srpskog naroda koja je započela slavnom dinastijom Nemanjića završila porazom na Kosovu, kazala je o značaju Prvog srpskog ustanka urednica tribine „Riječ” Milica Kralj.
Poslije pet vjekova Crni Đorđije započeo je jedinstvenu, autentičnu nacionalnu srpsku revoluciju, koja je postala, naglasila je Kralj, temelj srpske državnosti.
– Ovo nije obično veče. Ovo činimo u slavu vaskrsa srpskog naroda, srpske države – kazao je Veselin Rakčević.
Opisujući istorijske okolnosti koje su prethodile i izazvale narodni ustanak on je naglasio da je čitav 17. vijek bio protkan ratovima u kojima je srpski narod bio moneta za potkusurivanje. Plod takve tragične i nepravedne politike je rasijanje srpskog naroda koji se na kraju 17. vijeka raspostirao na zapad od Austrije i Mađarske, do Vlaške, Rusije, Ukrajine i Bjelorusije na istoku. Poslednja decenija 17. vijeka bila je okvir za nekoliko narodnih buna, koje su prethodile Ustanku.
Istoriju srpskog roda obilježili su, bar do danas Stefan Nemanja, Sveti Sava, Karađorđe i Njegoš, istakao je Rakčević. Sjajna ličnost kakav je bio Karađorđe poveo je srpski narod u velike i sjajne pobjede, ali se pokazao i kao veliki državnik koji je organizao državu. I kako je naglasio Rakčević, ustanak se kao plamen proširio od Beograda, gdje je buna počela kao buna na dahije, do zapadne Srbije, Pomoravlja i centralne Srbije. Ostvarene su istorijske pobjede na Mišaru i Ivankovcu. Rusija nije zaboravila Srbiju, kako to zna da saopšti naša lažna istoriografija, već je potpisala Budimpeštanski mir koji je obezbijedio izvjesnu autonomiju Srbiji, koji je postao temelj samostalnosti poslije Drugog srpskog ustanka.
Rakčević je naglasio da je istoriografija zabilježila u tim momentima i kontakte između Cetinja i vođa ustanka, ali, kazao je on „Crna Gora ili nije mogla ili nije htjela da pomogne braći”. No, na sreću, podsjetio je on, 1807. godine Rusija šalje trupe na Balkan. On je naglasio da Srbija ne bi mogla da ostvari takve uzlete protekla dva vijeka da nije bilo Prvog srpskog ustanka i Karađorđa..
– I potonja zjenica srpska, Crna Gora, ulazi u lanac zemalja koje su se svrstale protiv Srbije. Srbija je sačuvala svoj obraz, ali nadamo se da će uspjeti i da se odbrani na radost svih kojima je na srcu ovaj narod - zaključio je Veselin Rakčević.
Veliki pjesnički čas „Viš` Srbije po nebu vedrome” organizovan je uoči 15. februara kada Srbija slavi Dan državnosti i Dan ustavnosti, kada je 1835. godine donesen Sretenjski ustav, prvi ustav u istoriji moderne srpske države.
S.Ć.
Od pobjede do poraza
Velike pobjede Srbije, kao i ona, istorijska, u Velikom ratu, pretvorena je u poraz stvaranjem Kraljevine Jugoslavije – grobnice srpskog naroda, kazao je Rakčević. A, Srbi stekli neprijatelje koji danas imaju granice svojih država, osim njih samih, zaključio je on.